Oduvek

Oduvek sam hteo da budem samo i isključivo svoj, da smišljam svoja pravila igre i budem maksimalno nezavistan od postojećih ustrojstava. Nikada nisam želeo da budem član nečega, bilo čega, deo grupe ili kružoka, deo interesne zajednice, stilskog pokreta, škole mišljenja. Udruženja, organizacije, firme, kompanije i brendovi me zanimaju samo onoliko koliko poslovno mogu imati koristi od njih jer tako funkcioniše ovaj svet. Ideološki ih se gnušam. Ne želim da radim za nekog, samo za nešto. Samo pojedinac i Bog istinski su bitni za kreativnost, za kulturu, za progres, za zajednicu. Oduvek sam verovao u prirodno, u iskonsko, u božansko, u vanvremensko. Nikada me nisu privlačila pravila ovoga ili onoga, postulati skrojeni ljudskim hirom, vrednosti uspostavljene ovim ili onim zakonom, novom ili starom vlašću. Oduvek sam hteo slobodu ali u okviru božanskih granica. Sve ostalo je bilo samo prolazno i na kraju uvek dosadno. Znam za šta se borim. Jer želim da letim i da vidim i da volim, ali samo ono što je istinski prisutno, nebeski vredno i kroz sva vremena večno, pa makar bilo i najmanje, pa makar bilo i najveće. Samo jednom u životu ili sto puta na dan.

Categories: Razmišljanja | Leave a comment

Post navigation

Leave a comment

Create a free website or blog at WordPress.com.